Dvije rijeke poznate po svojim slapovima krhkije su nego što izgledaju. Nove preporuke stručnjaka pokazuju što im prijeti i, još važnije, kako ih možemo zaštititi.
Mrežnica i Tounjčica pravi su dragulji Hrvatske: bistra voda, sedreni slapovi i iznimna bioraznolikost. No upravo ono što ih čini posebnima čini ih i ranjivima. Kako bi se osiguralo njihovo dugoročno očuvanje, stručnjaci tvrtke BIOTA, na zahtjev organizacije The Nature Conservancy (TNC), izradili su dva stručna dokumenta koji ne samo da identificiraju glavne prijetnje, nego nude i konkretna, provediva rješenja za obnovu i održivo upravljanje.
U središtu prijedloga su rješenja temeljena na prirodi (nature-based solutions), odnosno mjere koje umjesto betona i teških zahvata koriste i obnavljaju prirodne procese, a istodobno donose korist lokalnoj zajednici, posjetiteljima i samoj rijeci.
Sedra: živa stijena
Sedrene barijere zaštitni su znak ovih rijeka. Nastaju taloženjem kalcijeva karbonata iz vode, u čemu presudnu ulogu imaju mahovine. Upravo zato sedra nije obična stijena, već živa tvorevina koja stvara slapove i pruža stanište brojnim biljnim i životinjskim vrstama.
Njezin najveći neprijatelj često smo mi sami. Hodanje i skakanje po slapovima te povlačenje tvrdih plastičnih i drvenih čamaca preko njih uzrokuju mehanička oštećenja. Sedra se lomi, a uništava se i mahovinski pokrov bez kojega novog taloženja nema.
Kako smanjiti pritisak na slapove:
- koristiti gumene umjesto tvrdih plastičnih čamaca,
- usmjeravati posjetitelje prema manje osjetljivim dijelovima rijeke,
- educirati posjetitelje i pružatelje usluga o važnosti očuvanja sedre.
Čista voda uz pomoć biljaka
Bez dobre kvalitete vode nema zdrave rijeke, a ni sedre. Poseban izazov predstavljaju naselja bez razvijene kanalizacijske mreže, iz kojih otpadne vode mogu dospjeti u vodotok. Stručnjaci zato preporučuju pročišćavanje otpadnih voda u kućanstvima i manjim naseljima, primjerice pomoću biljnih pročistača. Oni koriste prirodne procese filtracije i razgradnje te značajno smanjuju unos organskog onečišćenja i hranjivih tvari u rijeku.
Rezultat: manji rizik od eutrofikacije (prekomjernog rasta algi), zaštita osjetljivih vrsta poput obične lisanke i reofilnih riba te očuvanje dobrog fizikalno-kemijskog stanja vode, nužnog za kontinuirano stvaranje sedre.
Obale koje štiti sama priroda
Za stabilizaciju obala i sprječavanje erozije sve se češće biraju prirodna rješenja umjesto betonskih zidova. Predložene mjere uključuju korištenje fašina (snopova granja) i drugih prirodnih materijala te sadnju autohtonih vrsta poput vrbe, johe, topole i jasena.
Obnovljena obalna vegetacija učvršćuje tlo, stvara hlad, poboljšava staništa i povećava otpornost rijeke na klimatske i druge pritiske.
Zajedno za Mrežnicu i Tounjčicu
Očuvanje ovog jedinstvenog riječnog sustava zajednička je odgovornost institucija, lokalne zajednice, stručnjaka, organizacija i svakog posjetitelja. Provedba predloženih mjera ne znači samo ekološku obnovu, nego i model održivog suživota ljudi i prirode.
Samo zajedničkim djelovanjem možemo osigurati da sedreni slapovi i bogata bioraznolikost Mrežnice i Tounjčice ostanu sačuvani za generacije koje dolaze.