Kako znamo da je upravljanje zaštićenim područjem uspešno?

Praćenje učinkovitosti upravljanja predstavlja jedan od ključnih elemenata savremenog upravljanja zaštićenim područjima. Ono omogućava da se na osnovu objektivnih podataka proceni da li aktivnosti i mere koje sprovodimo zaista doprinose ostvarivanju ciljeva zaštite prirode i da li je potrebno prilagoditi pristup upravljanju. 

Svako upravljanje ima smisla samo ako je usmereno ka jasno definisanim ciljevima. Kada je reč o zaštićenim područjima, ti ciljevi moraju biti povezani sa očuvanjem prirodnih vrednosti. Drugim rečima, upravljanjem nastojimo da očuvamo i/ili unapredimo stanje ključnih prirodnih vrednosti određenog područja. 

Uspeh upravljanja zaštićenim područjem može se proceniti jedino kroz napredak ka ciljevima definisanim u planu upravljanja. Da bismo znali da li se ti ciljevi ostvaruju, neophodno je uspostaviti sistem za praćenje učinkovitosti upravljanja. 

Indikatori kao osnova za procenu uspeha 

Temelji tog sistema postavljaju se već kroz plan upravljanja, definisanjem jasnih i merljivih ciljeva, odgovarajućih pokazatelja (indikatora) i ciljnih vrednosti koje želimo da dostignemo. 

Pored toga, potrebno je uspostaviti i redovno praćenje, odnosno merenje definisanih pokazatelja. Indikatori mogu biti, na primer, površina obnovljenog staništa, brojnost populacije određene vrste, kvalitet vode ili neki drugi parametar važan za stanje prirodnih vrednosti. Njihovim redovnim praćenjem dobijamo informacije o tome da li trenutno stanje odgovara željenom stanju definisanom ciljevima, odnosno da li mere očuvanja koje sprovodimo daju očekivane rezultate. 

© Nature Conservancy / Ciril Jazbec

Monitoring i prikupljanje podataka 

Praćenje pokazatelja mora se sprovoditi u unapred definisanim vremenskim intervalima. Učestalost monitoringa zavisi od prirode samog pokazatelja, intenziteta pritisaka i pretnji na terenu, kao i od dinamike sprovođenja upravljačkih aktivnosti. 

Na primer, obnova šumskih staništa predstavlja dugotrajan proces, pa se procena njihovog stanja najčešće vrši jednom ili dva puta tokom planskog perioda. Nasuprot tome, ukoliko je cilj očuvanje povoljnog kvaliteta vode u vodotoku izloženom različitim pritiscima, monitoring kvaliteta vode mora se sprovoditi znatno češće kako bi upravljač raspolagao pravovremenim informacijama za donošenje odluka. 

Više od biodiverziteta: društveni i edukativni pokazatelji 

Iako su pokazatelji koji se odnose na stanje biodiverziteta među najvažnijima, oni nisu jedini relevantni za procenu uspešnosti upravljanja. Jednako su značajni i pokazatelji koji se odnose na saradnju sa zainteresovanim stranama i lokalnim stanovništvom, kao i oni koji mere uspeh aktivnosti u oblasti promocije, edukacije i podizanja svesti o značaju zaštićenog područja. 

Neki pokazatelji mogu se lako kvantifikovati, dok se drugi procenjuju kvalitativno. Upravo pokazatelji vezani za saradnju, promociju i obrazovanje često spadaju u ovu drugu grupu, ali njihovo praćenje može biti podjednako važno za dugoročan uspeh upravljanja. 

Alati za procenu učinkovitosti upravljanja 

Danas postoji više specijalizovanih alata za procenu uspešnosti upravljanja zaštićenim područjima. Jedan od najčešće korišćenih je METT (Management Effectiveness Tracking Tool), koji omogućava sistematsku procenu različitih aspekata upravljanja i pruža osnovu za poređenje rezultata kroz vreme. 

Kako ističe Maja Sabljak, stručna voditeljica Javne ustanove Park prirode Lonjsko polje, upravljanje zaštićenim područjem nije statičan proces, već zahteva kontinuirano praćenje, preispitivanje i prilagođavanje aktivnosti stvarnim potrebama prirode.

„Alati poput METT-a omogućavaju nam da objektivnije sagledamo koliko smo uspešni u ostvarivanju ciljeva zaštite, prepoznamo područja u kojima postoji prostor za napredak i kvalitetnije planiramo buduće aktivnosti“, navodi Sabljak. Posebno ističe značaj adaptivnog upravljanja, kojim se rezultati praćenja i nova naučna saznanja pretvaraju u konkretne upravljačke odluke.

© Nature Conservancy / Chip Carroon

Adaptivno upravljanje: kako koristimo rezultate praćenja 

Praćenje učinkovitosti upravljanja može pružiti i informacije korisne za procenu rada upravljača, ali to nije njegova osnovna svrha. Primarni cilj jeste da se utvrdi da li su upravljačke mere dobro planirane i da li zaista doprinose očuvanju i unapređenju prirodnih vrednosti. 

Prirodni sistemi su složeni, pa nije uvek moguće unapred precizno predvideti kako će reagovati na određene mere upravljanja. Zbog toga je često potrebno prilagođavati aktivnosti i korigovati planirane pristupe na osnovu rezultata monitoringa. 

Takav pristup poznat je kao adaptivno upravljanje. Ono podrazumeva kontinuirano učenje kroz praksu i donošenje odluka zasnovanih na prikupljenim podacima. Da bi adaptivno upravljanje bilo moguće, neophodno je sistematski pratiti stvarne efekte sprovedenih mera i aktivnosti. 

Uspostavljanje sistema za praćenje učinkovitosti upravljanja nije administrativna obaveza, već jedan od najvažnijih alata za donošenje kvalitetnih upravljačkih odluka. Sistematskim praćenjem pokazatelja i analizom rezultata upravljač dobija pouzdanu osnovu za procenu uspešnosti sprovedenih mera i njihovo prilagođavanje novim okolnostima. 

Na taj način povećava se verovatnoća ostvarivanja ciljeva zaštite, obezbeđuje efikasnije korišćenje raspoloživih resursa i doprinosi dugoročnom očuvanju prirodnih vrednosti zbog kojih je područje i stavljeno pod zaštitu. 

Kako zaključuje Maja Sabljak, „uspješnost upravljanja ne mjeri se samo brojem provedenih aktivnosti, već njihovim stvarnim doprinosom očuvanju prirodnih vrijednosti.“